Riječ urednika, br.15
Kažu da slika govori više od tisuću riječi, kao mi, primjerice, na našoj aktualnoj naslovnici gdje nam se pristigla fotografija autora Mathieu Richard-Arcouette odlično uklopila s obzirom na nove okolnosti u našem časopisu. No, ako već niste primijetili novo ruho naše web stranice, sigurno ste uočili novo ime domene. Ako ste sve to automatski odradili, kao što većinom radimo dok surfamo, a cilj vam je bio samo skinuti novi aktualni broj, iznenađenje slijedi.
Nešto je čudno na logotipu na koji ste se već navikli? Dimenzija ista kao i kod starog logotipa, tipografija identična, isti broj slova, pa ipak drugo ime i malo vizualno mutnjikavo u odnosu na prošlo.
Čak su i tri slova identična kao prije, ali samo malo drugačijeg redoslijeda. Čemu to, zašto to, što se dogodilo?
Očito je da iza te promjene leži činjenica kako ne želimo pokidati veze s našim, sada već bivšim, Bulb magazinom jer u suprotnom bismo izabrali potpuno drugačije ime, novi vizualni identitet i unijeli tko zna koje promjene. No, mi smo odlučili nastaviti tradiciju, a pogled na impressum govori nam da su «skoro» svi suradnici i dalje tu. Čak se obitelj i uvećala za još nekoliko kvalitetnih osoba kako bi naš zajednički projekt postigao još bolje rezultate.
Zmija je oduvijek bila simbol promjene, pa kao što ona mijenja svoju kožu jer joj postaje premalena, tako smo i mi neke stvari morali promijeniti kako bismo bolje funkcionirali. Međutim, nijedna promjena nije bezbolna. Svi to podsvjesno znamo i to je razlog zašto ih se bojimo i kojekad ih nepotrebno odgađamo. Unatoč tome što mogu ostaviti rane koje sporo zacjeljuju, gorčinu ili sjetu, promjene su nužne jer su jedini put do napretka i poboljšanja. Krešimir, dio Bulb osnivačkog tandema Zadravec/Gojević, više neće nastaviti raditi u Blur timu te ga čekaju novi izazovi na vođenju Bulb udruge. S obzirom na to da je Krešimir prvotno predložio ime Bulb, džentlmenski smo ime prepustili njemu. Ovim putem htjeli bismo mu zahvaliti na svom uloženom trudu i radu. Ispred nas su sada novi ciljevi i putovi koji će, uvjereni smo, opravdati nužne promjene.
No, vratimo se sada ipak na početnu tvrdnju kako slika govori više od tisuću riječi. Je li to baš uvijek tako, je li to pravilo? Zamislite, recimo, fotografiju na kojoj je prikazan ljubavni zagrljaj, zanimljiv kadar s finim dofom, estetska i umjetnička scena koja više prikriva negoli otkriva. Sve je na svome mjestu, fotografija vrijedna divljenja. Međutim, tada se počinje javljati odraz današnjeg stanja uma, sjeme sumnje koje je moderno društvo posijalo među nas, razmišljanje kako je čaša poluprazna a ne polupuna i percepcija te iste ljubavne scene se mijenja. Odjednom, sva naša moralna, filozofski nastrojena i demonska alter ega imaju nešto za reći. Što ako u toj sceni muškarac vara suprugu s nekom ženom ili obratno? Što ako su ustvari to dva muškarca ili dvije žene? Što ako je netko od njih promijenio spol, što ako je muškarac snimljen s lutkom na napuhavanje, što… u nedogled. Da ima smisla, vremena i prostora vrlo brzo bi se napisalo mnogo više od tisuću riječi.
S druge pak strane, potpuno smo imuni i ne pogađaju nas istinski važne stvari koje bismo morali propitivati, zbog kojih bismo morali reagirati, a ostajemo potpuno ravnodušni. Ne možemo a da se ne pitamo, trebaju li fotografi i fotografija biti takav odraz društva?
Bez obzira na tešku ekonomsku situaciju, doba kad svi samo gledaju materijalne interese, kad vlada neukus na svim razinama, a mediji nas bombardiraju glupostima, neukusom i depresijom, šačica ljudi vrijedno radi, volontira, trudi se i dalje stvoriti časopis s ciljem da bude što bolji.
Robert Gojević, glavni urednik